Promocija knjige Ivice Kaleba – “Neretvansko – Pelješki memento”

Festival klapske pisme Posušje poziva Vas na promociju knjige Ivice Kaleba, „NERETVANSKO-PELJEŠKI MEMENTO“, pjesme neretvanskog kanala Neretvansko – Pelješki memento nova je notna zbirka Ivice Kaleba koja nam donosi pregršt zanimljivih izvornih napjeva spomenutog kraja u obradama za ženske vokalne sastave – klape.

I ovoga puta Ivica Kaleb, klapski pjevač, voditelj, melograf, obrađivač i aranžer, donosi prepoznatljiv glazbeni materijal koji je zahvaljujući njegovim obradama/ intervencijama ponovno dobio priliku postati dijelom bogate i žive izvedbene glazbene prakse klapskog (ženskog) pokreta. Nekoliko je značajnih elemenata koje donosi ova zbirka a koje je potrebno elaborirati. Jedan od njih je svakako prostor na kojem su nastali predstavljeni napjevi – šire neretvansko područje kao izvor autorove vječite inspiracije. Njemu se pripisuje i zapažena melografska aktivnost ali isto tako i aktivnost dvojice istaknutih melografa (Kuba, Rihtman) koji su također imali prilike istraživati i zapisivati u neretvanskom kraju.

Neretva nije samo ime rijeke, nego i kulturno-povijesni pojam koji je kroz stoljeća znao sačuvati svoje značajke koje se reflektiraju, ne samo u načinu gospodarenja, nego i u značajnom utjecaju na specifičan narodni duh, vjerovanja i način života ljudi ovoga kraja. Upravo taj specifični način života narod Neretve je kroz višestoljetnu povijest, uglavnom znanstveno nerasvijetljenu,  stvarao, čuvao i iz naraštaja u naraštaj prenosio – njezinu tradiciju, njezinu oskudnu, ali vrijednu umjetničku riznicu. Kroz Neretvu su prolazili mnogi putopisci koji su o njoj ostavili svoje zapise. Među najznačajnijima i među prvima koji je Europi donio vijesti o ovome kraju, bio je talijanski putopisac Alberto Fortis. Rijetko je koji stranac, poput Fortisa, u svojim putopisima nastojao zahvatiti sva područja narodnog života. Divio se Neretljanima koji u svojim malim, ali vještim i okretnim lađicama nesmetano saobraćaju posvuda. Vrlo važno svjedočenje o glazbenoj kulturi ovog kraja i Dalmacije uopće, nalazimo u radu još jednog putopisca, češkog slikara i muzikologa Ljudevita Kube kojeg najčešće citiramo ovim „neretvanskim“ citatom:

“Oli da pjevam, oli da kantam?” odvrati pastir iz Brštenika, nekad moćnog grada u dolini Neretve Ljudevitu Kubi, kad ga je zamolio da mu “nešto zapjeva”. – “Što je to pjevanje, a što kantanje?” kao nevješt primjeti Kuba. “Nu, u gradovima se kanta a u selu pjeva.”(Kuba, 1898).

Ovaj citat, više puta navođen u znanstvenim radovima hrvatskih muzikologa, donosi nam kako Kuba kaže, “potpunu narodopisnu sliku Dalmacije” toga vremena, odnos i vezu između sela i grada, kao i odnos i vezu dinarskoga i mediteranskoga mentaliteta koji se upravo u neretvanskoj dolini spaja i sažima u jedno a sačuvano je i do dana današnjega.

Još jedan melograf čije zapise Kaleb donosi ostavio je trag u istraživanju glazbene baštine ovog kraja. Akademik Cvjetko Rihtman (1902 – 1989) bio je jedan od najpoznatijih muzikologa u bivšoj Jugoslaviji, istraživač folklora i kompozitor. Tokom brojnih terenskih istraživanja dokumentirao je preko 7000 tradicionalnih napjeva i plesova, a dio njegove impresivne zbirke magnetofonskih snimaka i transkripcija danas je pohranjen u Muzikološkom institutu u Sarajevu. Napjevi koje Kaleb obrađuje u ovoj zbirci sakupljeni su davne 1957 godine na području neretvanskog kanala, omeđenog priobaljem i poluotokom Pelješcem, koji je stoljećima u izravnom kontaktu zajednički kreirao glazbene ukuse ovog kraja.

Vokalni repertoar doline Neretve i neretvanskog kanala, jedan je od bisera koji nas svojom ljepotom i raznovrsnošću oduševljava. Iako su još donedavno s obližnjih brda dolinom odjekivala oštro disharmonična netemperirana zvukovlja (gangaguslediple) one su danas skoro sasvim iščeznule iz sjećanja.

Ostali su vrlo zanimljivi oblici muškog crkvenog pjevanja koje snažni glasovi Neretljana često izvode u svojim crkvama. Tradicija višeglasnog crkvenog pjevanja zasigurno je utjecala i na razvoj muških (urbanih) pjevačkih skupina – klapa. Klape u dolini Neretve imaju dugu, prepoznatu tradiciju. Povijesna je činjenica da su upravo one sudjelovale u stvaranju najpoznatijeg klapskog festivala – onog u Omišu, na  kojemu su prvih godina bili nagrađivani (Gusari s Neretve, Fort Opus) isto kao i u devedesetim godinama prošlog stoljeća, u vrijeme ponovnog uzleta klapskog pokreta (Luka).

Organizirano i spontano žensko pjevanje sve do kraja devedesetih potpuno je zamrlo u dolini Neretve. Zalaganjem lokalnih folklornih entuzijasta, te poticanjem nastupanja ženskih pučkih pjevačkih skupina na Smotri folklora Dalmacije – “Na Neretvu misečina pala”, ponovno su se sakupile i oglasile pjevačice koje su u svojoj mladosti pjevale uz rad, na obradi polja, branju žukve, vožnji po Neretvi i njenim tajnovitim rukavcima. Uz svjetovni repertoar često su pjevale molitvice i marijanske pjesme koje danas vraćaju u život kroz svoje javne (koncertne) izvedbe. Njihovom izvedbom dominiraju snažni ženski glasovi koji na slušaoca djeluju posebice impresivno. Svoje raspoloženje izražavaju otvoreno-grlenim i otvoreno-nazalnim načinima pjevanja, nikad na artificijelan način, redovito u „folklornim“ intonacijama.

Ovakvom izvedbom pjevačice iskazuju svoj pozitivan odnos prema samom pjevanju te poseban odnos spram autohtonih vrijednosti pučkog glazbenog izraza doline Neretve. Melodije napjeva, koje karakterizira originalnost glazbene izvedbe utemeljena na specifičnom načinu pjevanja i ornamentiranja, mogu se povezati s napjevima popularnim kako u ostalim mjestima doline Neretve tako i u drugim krajevima Hrvatske. Sve navedeno inspiriralo je brojne današnje obrađivače da se „inspiriraju“ ženskom vokalnom tradicijom ovog kraja. Interesantno je spomenuti da se dio tradicijskog folklornog repertoara doline Neretve formirao u Zagrebu (klapa Dišpet, klapa Ćakulone) u nastojanjima definiranja novog ženskog klapskog zvuka. Taj novi pristup je upravo u ženskim napjevima ovoga kraja pronašao temelje za promicanje nove estetike ženskog klapskog pjevanja koje više ne karakteriziraju visoke intonacije niti klasično postavljeni glasovi nego, naprotiv, karakteristike ženskog pučkog pjevanja.

Ivica Kaleb najistaknutiji je autor/obrađivač ponikao „na izvoru“, pa i ne čudi činjenica da su njegove obrade već zaživjele u brojnim izvedbama. Pratimo li vrijeme nastanka obrada, primijetit ćemo da upravo nastaju u spomenutom periodu – od 1990 pa sve do danas. Prvo je zapisivao i obrađivao svoje, opuzenske napjeve (kojih je sveukupno 7 u ovoj zbirci). Mjesto „susreta“ melografa je Slivno Ravno, u kojem i Kaleb i Rihtman zapisuju. Specifičan je to kraj koji je polovinom prošlog stoljeća svoja vrletna ognjišta nadomjestio naseljavanjem u dolinu Neretve (Vlaka), pokraj Opuzena. Rihtmanovi zapisi su također s poluotoka Pelješca, iz mjesta koja gravitiraju neretvanskom kanalu, dok je jedini Kubin zapis iz Metkovića. Ženski se „štih“ može prepoznati i u izboru tema o kojima pjevaju. Muški klapski napjevi uglavnom su ljubavne tematike dok ovdje imamo izbor različitih životnih situacija – od rođenja (uspavanka) preko najsvečanijih životnih obreda (svadbeni napjevi) do smrti (tužbalica). Svojom izuzetnom aktivnošću ženski klapski pokret posljednjih godina pokazuje znakove izuzetne ekspanzije čiji će razvoj na najbolji mogući način poticati upravo djela poput Neretvansko-Pelješkog mementa.

dr. sc. Joško Ćaleta

Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

 U promociji knjige sudjelovat će:
dr. sc. Joško Ćaleta

prof. dr. sc. Marko Rogošić
prof. Tomislav Sušac
prof. Ivica Kaleb

Promocija će se održati u Kino sali u Posušju, Trg hrvatskih branitelja, u nedjelju 05. kolovoza u 17:00h.

Veselimo se Vašem dolasku!

Podijelite sa drugima...Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Pin on Pinterest1

Pogledajte i druge novosti...