Žiri

Članovi žirija Festivala klapske pisme Posušje 2016.

JOŠKO ĆALETA

JOSKO CALETAMaestro Joško Ćaleta etnomuzikolog, glazbeni pedagog, kompozitor, producent i dirigent. Teme kojima se bavi u svojim istraživanjima uglavnom su vezane uz vokalnu glazbenu tradiciju, svjetovnu i sakralnu, dalmatinskog primorja i zaleđa.

Autor je brojnih članaka u domaćim i stranim znanstvenim publikacijama. Sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima od kojih se ističe sudjelovanje na svjetskim kongresima ICTMa (Beč 2007., St. John Newfoundland, Canada 2011.), sastancima studijske grupe za glazbenu antropologiju mediteranskih kultura (Venecija 2000. , 2004., 2007.) studijske grupe za etnokoreologiju (Korčula 2000. , Monghidoro 2004., Kuala Lumpur 2009.), studijske grupe za glazbu Jugoistočne Europe (Strumica 2007., Izmir 2010) te studijske grupe za višeglasno tradicijsko pjevanje (Cagliari 2010.) koje djeluju pod okriljem svjetske udruge etnomuzikologa – Međunarodnog savjeta za tradicijsku glazbu (ICTM).

Od 1979. klapski je pjevač (klapa Trogir), a zatim i voditelj (Trogir, Radovan, Kairos,Pučki pivači Trogira, Čiovo). Za vrijeme studija u Kanadi dirigent je vancouverskog zbora i klape Zvonimir s kojom osvaja nagrade za najbolji etnički zbor u Kanadi (1994., 1996.). Rad s klapama nastavlja i po povratku u Hrvatsku kao glazbeni suradnik i producent klapa (Omiš, Jelsa, Nostalgija, Sagena, Dišpet, Braciera, Ćakulone, Petrada) te Ansambla Lado i SKUD-a Ivan Goran Kovačić. Osnivač je vokalnog ansambla Kantaduri s kojim zajedno s Katarinom Livljanić i ansamblom Dialogos uspješno postavlja i diljem svijeta izvodi glazbeno scensko djelo Dalmatica – djelo inspirirano crkvenim pučkim pjevanjem dalmatinskih otoka, priobalja i zaleđa.

Više nosača zvuka (LP i CDi) na kojima je radio klape rado i slušaju i pjevaju, počevši od LP Tragurium i Povratak iskonu s klapom Trogir, preko Sjećanja –zapisi Antuna Dobronića s klapom Jelsa do Za dišpet, Rusulica, Svakome na vo’ju klape Dišpet, Judi moji klape Braciere i Divici Mariji klape Ćakulone. Zajedno sa suradnicima, najčešće Juricom Boškovićem i Markom Rogošićem realizirao više zanimljivih tematskih projekata zagrebačkih klapa od kojih se ističu koncerti pasionske baštine Svitla noć te božićni koncerti objavljeni na dva nosača zvuka Došli smo Van kolendati, te notno izdanje i nosač zvuka s bračkim klapama – Bračka sjećanja. Ukorak s zahtjevima modernih klapa okušao se i u obradama popularnih skladbi (Rusulica, Otoče, Judi moji) od kojih je skladba Henjueke u izvedbi klape Braciera 2006. godine osvojila sva priznanja na VDP – Kaštela.

Dobitnik je nagrade Društva skladatelja Hrvatske (“Josip Andreis”, 2000.) za dostignuća na polju muzikologije (CD “Hrvatska tradicijska glazba”) te nagrade “Ivan Lukačić” na 34. Varaždinskim baroknim večerima. Ova posljednja rezultat je dugogodišnje suradnje s ansamblom LADO koja je osim brojnih koncerata i nosača zvuka rezultirala brojnim diskografskim nagradama Porin (7) te nagradom Orlando na 54. Dubrovačkim ljetnim igrama (2003.). (U žiriju muških i ženskih klapa)

Marko Rogošić

MARKO ROGOSICMarko Rogošić rođen 9. ožujka 1969. u Splitu, RH. Po zvanju kemijski inženjer, radi kao redoviti profesor i trenutno prodekan za znanost i međunarodnu suradnju Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

Usporedo sa znanstvenom, razvija i intenzivnu amatersku i profesionalnu glazbenu djelatnost. Djeluje u raznorodnim ansamblima i zborovima (Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, MPZ KUD INA, Akademski zbor Chemice Ingeniariae Alumni, HPD Slavulj iz Petrinje, Kantaduri), muškim (Mareta, Jelsa, Nostalgija) i ženskim klapama (Cesarice, Dišpet, Gričanke, Ćakulone) kao zborist (klapaš), solist, voditelj, asistent dirigenta, predsjednik društva ili pak povremeni stručni suradnik. Sa različitim sastavima osvaja nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu i Natjecanju pjevačkih zborova u Zagrebu. Nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu (Austrija, Belgija, BiH, Češka, Danska, Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Poljska, Slovačka, Slovenija, Švedska, Švicarska) oko 300 cjelovečernjih koncerata). Snima za radio, TV i diskografiju (oko 350 snimaka, 20 kompaktnih diskova). Dobitnik je četiri diskografske nagrade Porin kao pjevač klape Nostalgija te jednoga Porina kao glazbeni producent albuma Cesarice 3 s klapom Cesarice. Pojavljuje se i kao obrađivač 30-ak narodnih napjeva za dalmatinske klape, a u suradnji s Brunom Vučkovićem osvaja prvu i treću nagradu stručnog ocjenjivačkog suda na Večerima novih skladbi Festivala dalmatinskih klapa u Omišu 2013., odnosno 2009. godine. Urednik je notnog izdanja Leut br. 11 pod naslovom Široko, levonte sa zapisima Antuna Dobronića iz Jelse u harmonizacijama za mušku klapu te br. 16 pod naslovom Bračka sjećanja I. (U žiriju muških i ženskih klapa)

Mojmir Čačija

MOJMIR CACIJAMojmir Čačija  producent klapskog pjevanja, skladatelj i glazbeni voditelj klape “Sinj”. Kao student u Zagrebu bio je jedan od osnivača benda “Alkari” s kojim je nastupao na tadašnjim plesnjacima. Tu ga je primjetio Mate Mišo Kovač i pozvao ga u svoj bend s kojim je nastupao nekoliko godina.
Nakon toga u Sinju vodi Gradski zbor s kojim paralelno nastaje i klapa Sinj.Od 1982. godine je u klapi gdje je voditelj i pjevač – bariton. Osim toga voditelj je i mješovite klape “Hrvace”, te umjetnički voditelj festivala “Klape Gospi Sinjskoj” i “Nedamo te pismo naša” koji se održava svake godine na Poljudskom stadionu.

Autor je vokalnog aranžmana za pjesmu “Mižerija” koja je predstavljala Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije 2013, Također je zaslužan i za odabir “Klape s mora” koja je otpjevala pjesmu.

Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Autor je više priznatih skladbi i obrada s osvojenih više nagrada na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, između ostalih “Lipo ime” na tekst Jakše Fiamenga, “Materin plač (Lucijan Brumnjak), “Uljenica moje matere” stihovi Slavko Govorčin, ‘Vo je naša zemja na tekst Jakova Dukića i “Umiri se more” na vlastiti tekst pobjedničku pjesmu na Večeri novih skladbi Festivala dalmatinskih klapa u Omišu 2011. Ima izuzetno plodnu suradnju s sinjskim tekstopiscem i pjesnikom Jakovom Dukićem, za kojega kaže da ima dušu i osjeća prostor dalmatinske zagore.

U suradnji s hrvatskim glazbenikom u SAD gosp. Nenadom Bachom izdao je s klapom “Sinj” album za američko i europsko tržište s knjižicom na sedam jezika pod nazivom “Lipo ime”. Sve svoje skladbe skladao je inspiriran prvim mogućnostima tenora i klape “Sinj” htijući imat nešto svoje, dati klapskoj pismi nešto sa svog podneblja. (U žiriju muških klapa)

Ivica Kaleb

ivica kalebLjubav prema dalmatinskoj klapskoj pjesmi, kao i većina ljudi ovog podneblja prof. Ivica Kaleb najvjerojatnije nosi u genima, a veći interes za klapsku pjesmi sigurno je potaknuo i Ante Vezilić Kalebov srednjoškolski profesor poznatiji kao voditelj klapa „Srdela“ iz Makarske i „Mostar“ iz Mostara. Kalebove ozbiljnije aktivnosti kao pjevača u klapi, zapisivača i obrađivača napjeva, te klapskog voditelja sežu još u 1975. godinu. Tada je kao student Glazbene akademije u Zagrebu oformio klapu „Hrid“, poznatu kao prvu klapu Zagrebačkih studenata koja je nastupila na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu.

Diplomiravši na glazbenoj akademiji u Zagrebu 1978. godine, profesionalni put Kaleba odvodi u Ljubljanu gdje u orkestra Ljubljanske opere i filharmonije ostvaruje zapažene rezultate kao glazbenik na klarinetu. Iako se fizički odmaknuo prema sjeveru, duboko u sebi osjeća pripadnost Neretvi i Dalmaciji. Surađuje s klapom „Nostalgija“, a ujedno vodi i klapu „Poletarci“ iz Opuzena. Nakon Ljubljane, surađuje sa Simfonijskim orkestrom u Mostaru, a potom se vraća u Ploče gdje djeluje i danas kao profesor glazbene umjetnosti u Gimnaziji SŠC i voditelj Osnovne glazbene škole u Pločama. Od 1985. godine voditelj je i pjevač klape „Luka Ploče“ s kojom ostvaruje mnogobrojne uspjehe u zemlji i inozemstvu.

Kalebove pjesme i obrade nagrađivane su na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, Večeri dalmatinske pjesme u Kaštelima, Međunarodnom festivalu folklora u Canberi – Australija, Međunarodnom natjecanju vokalnih skupina u Veroni – Italija, Marko Polo festu u Korčuli i Neumskom etno festivalu.

U konkurenciji tradicionalnih dalmatinskih napjeva na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Vrijedno je izdvojiti dvije prve nagrada stručnog žirija (1990. i 1993.) i nagradu Bašćinski Glasi. U konkurenciji mješovitih klapa istog festivalu Kaleb je s klapom „Opuzen“ iz Opuzena osvojio značajan broj nagrada (2006. i 2007. prva nagrada stručnog žirija, 2009. prva nagrada publike).

Autor je 15 novo-uglazbljenih skladbi od kojih je većina izvedena u konkurenciji novih skladbi Festivala dalmatinskih klapa u Omišu (2008. prva nagrada publike, 2010. i 2013. treća nagrada stručnog žirija). Godine 2007. dobio je plaketu Turističke zajednice grada Ploča. Godine 2008. godine Kaleb piše glazbu za pjesmu „Ploče grade“ koja je postala službenom himnom Grada Ploče.

Godine 2009. Grad Ploče dodjeljuje Ivici kalebu osobnu nagradu za iznimna dostignuća na kulturnom području. Godina 2011. dobiva plaketu Grada Ploče za iznimne umjetničke dosege.

Kalebov glazbeni životopis bio bi nepotpun bez imena klapa s kojima je surađivao i danas surađuje. To su klapa „Adriona“ iz Makarske, „Kačić“ iz Graca, „Sv. Nikola“ iz Metkovića, klapa „Međugorje“ iz Međugorje, klapa „Lira“ i kapa „Trebižat“ iz Trebižata, klapa „Neum“ iz Neuma. (U žiriju ženskih klapa)

Terezija Kusanović

tereza kusanovicTerezija Kusanović, mezzosopran, nakon završene osnovne i srednje glazbene škole „Josip Hatze“ u Splitu diplomirala je Glazbenu kulturu, smjer glazbena pedagogija u klasi dr.sc. Miljenka.Grgića i stekla stručni naziv profesor glazbene kulture. Završila je i poslijediplomski studij na Odsjeku Solo pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu u klasi izv.prof. Nelli Manuilenko, te diplomirala solo pjevanje u klasi Nelli Manuilenko i stekla stručno zvanje akademski 

glazbenik-pjevač i profesor pjevanja. Sudjelovala je na brojnim seminarima uglednih vokalnih pedagoga i umjetnika: 2010. u HNK Zagreb kod profesora Vladimira Vanejeva ( St.Petersburg, Rusija); 2009. na Universitaet fuer Musik und darstellende Kunst, Wien, Austrija kod profesorice Eve Blahove (Slovačka), te na HUVOP – Muzička akademija Zagreb kod profesora Johna Blakelya; 2008. na Umjetničkoj akademiji u Splitu kod profesora Marvina Keenzea (SAD); 2007. u HNK Split kod profesorice Olivere Miljaković, Austrija, te u Ilirskom sjemeništu u Omišu kod profesorice Dunje Vejzović; 2006. u HNK Ivan Zajc kod profesorice Biserke Cvejić (Srbija) na temu rad na ulozi Azzucene u Trubaduru G.Verdija; 2005. u HDGPP Zagreb na stručnom usavršavanju kod profesora Gerharda Zellera; 2004. na Međunarodnom vokalnom institutu u Hvaru kod Cynthie Munzer i Garya Glazea (SAD) na temu rad na ulozi Carmen , G. Bizeta.

2005. godine debitirala je na sceni HNK Split ulogom Larine u operi P.I.Čajkovskog Evgenij Onjegin. 2006. godine u HNK Split sudjeluje na koncertu svjetski poznatih glazbenika baritona Lea Nuccia, te sopranistice Inve Mulva. Dalje bilježi vrlo zapažene nastupe na scenama HNK u Rijeci naslovnom ulogom Judite u istoimenoj operi Frana Paraća, te 2007. godine ulogom Dome u operi Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca i u okviru Splitskog ljeta iste godine kao Ines u Trubaduru i Fenana u Nabuccu operama Giussepe Verdia. 2008. godine također u okviru Splitskog ljeta nastupa HNK Split u operi Charlesa Gounoda Faust, kao Siebel, te ponovno kao Fenana u Verdijevoj operi Nabucco. 2009. godine u Zagrebu održava solistički koncert i predstavlja se zagrebačkoj publici izborom vokalne lirike Giussepea Verdija, Josipa Hatza i Sergeja Rahmanjinova u suradnji s pijanisticom Annom Borisovnom Semkinom. Od opernih nastupa izdvajamo uloge Judite u operi Frana Paraća Judita, Siebel u operi Faust Charlesa Gounoda, te Fenane u Verdijevu Nabuccu. Iste godine sudjeluje u više koncerata u Splitu, Sinju i Omišu. 2010. godine nastupa u premijeri opere Prodana nevjesta Bedricha Smetane kao Ludmila, zatim također premijerno u Puccinijevoj operi Gianni Schicchi kao Zita, te u operi Mazepa P.I.Čajkovski kao Ljubov koja je uloga pripremljena s dirigentom M.Sinkeevičem, St. Petersburg, Rusija za izvedbu u HNK Zagreb. 2011. nastupa u operi Johanna Straussa Šišmiš (Die Fledermaus), zatim u Verdijevu Requiemu, te u operama La Gioconda kao Cieca, kao Melka u Hatzeovoj operi Adel i Mara (premijerno), te također premijerno kao Eva u operi Ivana Zajca Nikola Šubić Zrinjski.

Podijelite sa drugima...Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Pin on Pinterest0