Klapa Kampaneli iz Donjih Kaštela pobjednik je festivala klapske pisme Posušje 2018. u konkurenciji mješovitih klapa po izboru stručnog žirija.
O dojmovima s festivala, klapi, nastupima i brojnim drugim stvarima razgovarali smo s Antom Jurićem.
Od festivala u Posušju prošlo je nešto više od mjesec dana. Vjerujemo kako su se dojmovi slegli da nam možete opisati vaš doživljaj ovog festivala?
Festival klapske pisme u Posušju jedna je od najbolje organiziranih klapskih manifestacija na kojoj sam imao prilike sudjelovati. Na samome ulasku u Posušje, a bilo mi je to prvi put u životu i nisam se snalazio, dočekala me – hostesa! Mislim da taj podatak već sam za sebe dovoljno govori o razini pripremljenosti domaćina. I sve ostalo bilo je na najboljem mogućem nivou, od smještaja, hrane i svih mogućih tehnikalija, do onih stručnih detalja koji se tiču pjevanja – tonskih probi, razglasa i stručnog žirija. Posebno bih ovde istaknuo stručni žiri koji je bio, što se imenâ tiče, najstručniji i najrelevantniji mogući, što nam danas kao pobjednicima Festivala itekako puno znači. Ne bih sada želio vući paralele s ostalim festivalima pa ću samo reći da mi je ovo u Posušju bilo prvi put u životu da se u žiriju nije našao nitko tko u njemu ne bi trebao sjediti. I za kraj, a zapravo najvažnije od svega, moram reći da će mi u posebnom sjećanju ostati večera i druženje nakon nje. Domaćin niti jedan jedini detalj nije prepustio slučaju, a atmosfera je bila za pamćenje.
Prve reakcije na pobjedu?
Mi osobno nismo baš bili najbolje svjesni toga što nam se dogodilo. Tek nakon nekoliko dana počelo nam je dolaziti u glavu da smo pobijedili. Iskreno, ja se osobno nisam nadao ničemu, a i po reakciji mojih kolega vidio sam da ih je odluka žirija uhvatila nespremne. Recimo, moj kolega Ante se presvukao prije objave rezultata jer mu očito ni na kraj pameti nije bilo da ćemo se morati još jednom penjati na pozornicu. U svakom slučaju, presretni smo zbog nagrade. Nakon što smo u lipnju postali i omiški pobjednici, Posušje nam je na najbolji mogući način zaokružilo ovu sezonu za pamćenje. Jagoda na torti!
Kada bi mogli birati nagradu publike ili stručnog žirija… Što bi izabrali?
Uvijek žiri! Nema to sad veze s time što smo mi dobili nagradu od žirija, a ne od publike, nego meni osobno, kao pjevaču i čovjeku koji živi klapsko pjevanje, uvijek više znači kad me pohvali struka. Nagradu publike svakako cijenim, i ona ima svoju težinu i vrijednost, ali moj je prioritet ipak struka.
Prvi glas vam je ženska. Ako se ne varamo i voditeljica klape. Je li ona u pravom smislu riječi – šefica?
Ja sam često u šali znao reći da je Mira naša mama. I doista to mislim. Ona je naša klapska mama, teta u vrtiću. Kad nam ispadne botun (to mi tako u Dalmaciji kažemo za „ispadne dugme“), Mira odmah vadi iglicu i konac da nam ga zašije. Kad nekoga boli glava ili ima temperaturu, Mira odmah iz svoje čarobne torbice vadi apoteku. A isto je kad je i pjevanje u pitanju. Ona drži sve konce u svojim rukama i odlučuje o manje-više svemu. A rezultati se vide, odnosno čuju.
Kako se gleda na mješovite klape u klapskom svijetu?
Hm… Moj je dojam da se u toj našoj velikoj klapskoj obitelji mješovite klape ipak smatraju manje vrijednima i manje atraktivnima od jednospolnih klapa, i muških i ženskih. A to je u neku ruku i razumljivo jer je, s obzirom na biologiju ljudskog glasa, mnogo teže sastaviti dobru jednospolnu ekipu negoli mješovitu. Ima tu još puno detalja koje bih sad mogao istaknuti, ali generalna ocjena je ta. Na neki način, mi smo uvijek dopuna, i pomalo smo marginalizirani, iako, ne mogu se potužiti, s Kampanelima sam dosad imao samo najbolja iskustva i najbolje moguće kritike. I moram ovom prilikom još jednom pohvaliti FKP Posušje za uvođenje zasebne večeri mješovitih klapa. To je jedan snažan poticaj mješovitim klapama da još ozbiljnije rade i da se osjećaju manje zapostavljenima. Posušje je prvi festival koji je mješovite klape u potpunosti izjednačio s jednospolnima. Pjevamo na istoj pozornici, sudi nam isti žiri i jedemo za istim stolom sa svima drugima. To nam puno znači i to, zasad, imamo jedino u Posušju. Nadamo se da će i kod ostalih svijest evoluirati.
Je li lakše pjevati u mješovitoj ili muškoj/ženskoj?
Meni osobno je puno teže pjevati u mješovitoj. Iza sebe imam dvadeset godina pjevanja po muškim klapama i moram priznati da je trud koji moram uložiti da bih dobro zvučao puno veći u mješovitoj klapi, da ne ulazim sad u detalje. Ali zato je jedinstvena fuzija mješovite klape nagrada za koju se vrijedi potruditi.
Vas je samo četvero nastupalo u Posušju. Je li bilo teže ili lakše?
Ovisi kako se gleda. Lakše je u smislu da je statistički manja vjerojatnost da će vam netko svojim falšim tonom ili hrapavijim glasom narušiti fuziju. S druge strane, puno je veća odgovornost za svaku otpjevanu notu i praktično nemate pravo na pogrešku. Nije se lako boriti sa „zborovima“ ni kad je količina tona u pitanju, ali tu se majka fizika pobrinula da se dobra fuzija uspješno bori s decibelima čak i s dvostruko manje pjevača. Tu smo zakonitost fizike dobro naučili i obilno se njome koristimo.
0
0
0
0
